Bez resetaka,vatru si sa sobom odnijela, Mare!

Mira Donadini - Bogatstvo siromašnih

Bez rešetaka, vatru si sa sobom odnijela, Mare!

Jedno jutro posjeti me mlađi čovjek i ispriča dio životne priče i problem, koji tišti njegovu obitelj. Radi, dovršava novu kuću, ima ženu i djecu. Još dva brata, oženjena, s obiteljima žive, svaki u svojoj kući.

Pokojni otac je cijeli radni vijek proveo, teško radeći, u Njemačkoj i osigurao trima sinovima, tri kuće.

U čemu je problem, pomislih, a on nastavi " ...ali imam još živu majku, koja je ostala na selu.

Sama.

Stara i onemoćala, trebalo bi je, prije zime, nekako ugurati u Dom, jer ne će moći više ni vatru sama naložiti, bit će velike nevolje. "

" Ima li mjesta za nju, među vama, u jednoj od tih kuća ? ", upitam.

" Nije zgodno, nije ona navikla u gradu, znaš, kako je to, kako ću, ne možemo mi gradit i radit, a 'ko će s njom? "

" Ima vas, nevjestu, unučad, ima li veće ljubavi od babine, kuća prostrana... za svih mjesta, razgovarajte, dogovorite se

i mi ćemo vam pomoći...

ostavite malo vremena i za nju. "

" Ali, mi smo se dogovorili, da majku treba dovesti kod vas, da će joj tu biti najbolje. Nije problem platiti, " insistira čovjek, koji je, očito, problem želio hitno riješiti.

" Jeste li s majkom o tome razgovarali, što ona kaže, ne će biti lako, pa da se i kod vas preseli, a kamoli u Dom, to naše stare jako uznemiri i ražalosti. "

Međutim, čovjek je bio uporan, djeca su čvrsto odlučila svoju Maru dovesti u Dom. A da budu spokojni, oni su nju, eto, privremeno smjestili na Interni odjel u bolnicu, da se malo " odmori ipregleda. " Oni tamo imaju prijatelja i on će je zadržati, koliko treba, dok se osigura mjesto u Domu.

Tako smo jedno popodne posjetile Interni odjel, prošli sobe bolesnika i u jednoj, na bolesničkoj listi, pročitali ime naše Mare. Bilo joj je drago vidjet švoricu, pa smo brzo započele razgovor. Pitamo je, kako je, zašto je u bolnici... Čitamo bolesničku listu, u kojoj nema nikakvih osobitosti, niti terapije, a baba Mara, ne zna odgovor, kaže da su " dica tako tila", njezini sinovi.

" Iman ih tri, vala Bogu, muž mi je umra, a radija je puno godina u Njemačkoj, dušo moja i skupja, sćedija, pa moja dica nisu ostali siromaji, svaki ima svoju kuću, još gradidu, pazidu oni na me, nema šta. " Pita ona nas, odakle smo i što radimo, a mi kažemo, da smo bili u posjet našim bolesnicima iz Doma, pa smo i nju zapazili, i eto. Pitam, da li joj je teško, tako samoj živjeti na selu, bi li došla kod sinova u grad, gdje se i kad vraća iz bolnice, a baba Mare kaže " sinko moj, to će sve moja dica odlučit, a ja bi volila u moje selo." Odvažim se i pitam, " jeste li ikad promislili na Dom, tu su vaši vršnjaci, ima ih iz Zagore, otoka, a ima ih i iz Splita, sve je to svijet ostao sam, star i onemoćao, pa je Dom našao kao najbolje rješenje. Tu nađu prijatelje, nisu sami, imaju s kim popričati, a imaju i pomoć.
" Očuvaj Bože Doma, jo-o-j, da vas čuju moja dica, ne bi oni svoju mater dali u Dom, ma kakvi, ne triba van to ni spominjat... "

Povukle smo se, " vidiš li, moja draga, kako treba raditi i pričati s ljudima, sa djecom, da, ali i sa starima. Nisu oni vreća koja će se samo prenijeti na drugu adresu, ovdje se svašta može dogoditi i potreban je veliki oprez " primijetim.

A onda se jednog dana sastala Komisija, koja je trebala odobriti smještaj babe Mare u Dom. Ukratko, svi su bili " za ", osim socijalne djelatnice, koja se usprotivila uvjeravajući sve, kako postoji potpuna nespremnost i odbijanje babe Mare za smještaj, što može imati nesagledive posljedice. Predložila je prethodno premještaj kod sinova, da lakše podnese odvajanje od stare sredine i svoga ognjišta.
Međutim, pritisak djece je učinio svoje i baba Mara, sva u čudu, našla se u Domu, na prvom slobodnom mjestu.

Nakon dan, dva, dežurna služba Doma javlja: baba Mara se bacila kroz prozor!
Užas! Policija, ispitivanja, uvid u zdravstveni karton, dosje. Nelagoda.

Dolaze zaprepašteni sinovi, preuzimaju posljednju brigu o majci Mari i odvode je natrag, u selo, uz drago ognjišta, kojega nije uspjela preboljeti.

A nakon pet, šest godina, Sud poziva Dom, po podignutoj tužbi sinova, " da je njihova majka izvršila suicid, jer je bila smještena na odjelu bez rešetaka. "

Zar rešetke za zdravu majku, za babu Maru, rešetke za odgoj u odricanju i siromaštvu... ?

Marino srce nije izdržalo, suprotstavilo se i presrelo, mlada i zauzeta srca sinova.

U sjećanju je zabilježeno:

REŠETKE DJEČJE ZAHVALNOSTI

4.ožujka 2004.


Hrvati AMAC \| AMAC forum \| Glas Koncila \| Radio Marija \| Darko Belovic \| Damir Kalafatic \| Tomislav Kralj \| A. Karlovic \| VWB \| HOUS \| Ante Kunek
Margita \| Marta \| Bez resetaka \| Prosjaci \| Toma i Ante \| Vrijeme kusnje \| Sjor Pjero \| Hrvatska garda \| Povratnici \| Pred Tobom \| Zora \| Bogatstvo siromašnih