Marta, Bog je s Tobom

Naša Marta, kao, da se rodila biti poniznom i pokornom, slušala je svakoga, pomagala, čistila, prala, dodavala.

U obitelji, koju bolest nije poštedjela ,nije mogla naći zaštitu, pa se najčešće molila i pouzdavala u svoga Boga.

Pomagala je i u Crkvi. Mirna i povučena, živjela je u maloj, skromnoj garosnijeri.

A onda je došla bolest koja je našu Martu izmijenila, priviđanja su je sve češće i nemilosrdnije pritiskala, čula bi prijetnje, na prozorima bi vidjela vragove, koji bi čekali da njegovateljica izađe, a onda bi oni ušli i mučili je, čupali za kosu, tukli, stvarali smetnje na Radio Mariji, koju je ona slušala danju i noću, prekinuli emitiranje i na kraju bi je toliko iscrpili da bi je izbacili i iz postelje.

I doista kad bi njegovateljica došla iduće jutro, našla bi Martu izudaranu, iscrpljenu, na podu. Da je vragovi ne bi više čupali Marta je sama sebi odrezala kosu.
Drugi dan Marta je prozore prekrila tamnom robom, da više ne vidi nikoga, ali «oni» su ipak uspjeli ući i ona je jadna, u strahu, neodjevena pobjegla na ulicu.
Poslije nekoliko kontrolnih pregleda Marta je ipak morala na Psihijatriju. Prvih par dana nije se budila, bila je u dubokom snu, a onda je slijedio postupni oporavak. Kao i do tada, njezino je "Bogatstvo" bilo uz nju, njegovala je, hranila, hrabrila. Marta je jedino njoj vjerovala i s njom je mogla sve, vratit se iz bolnice i opet malo, po malo, ispočetka, ustajati, hodati po sobi, sjediti, hraniti se. Ponovno je naučila koristiti telefon i razgovarati.
A braća i sestre, koji bi se rado pomogli Martinom jadnom mirovinom, koji bi možda prodali garsonijeru, kad bi Marta htjela otići u Dom, sada, ne bi oprali ni lončić od mlijeka, očistili taj skromni prostor, ili pak, navratili, vidjeti sestru i pitati, treba li joj pomoć.

Marta, međutim,  ništa ne traži, samo da dođu, da ih vidi. Ona ih voli. Navrati i nećak, kaže, na rakiju, koju Marta čuva za masažu.

Ni nakon mnogih nastojanja i razgovora s obitelji, nikad okupljenom, nije postignut dogovor. Svi su imali isti odgovor: i oni su stari i bolesni.

Dolazi vrijeme blagdana. Darivanja.
U uredu č.s.Eme, na stolu, neotvoreni paketići.

" Ovo je za našu sirotu: blagdanski stolnjak, svijeća i nekoliko malih ručnika, neka i ona zna za blagdan."

" Koliko si to platila? " - pitam. 

 "  Moj đeparac, za moju sirotinju " , a ja dodam:

TI SI MARTINO BOGATSTVO!

3. lipnja 2004.

    Copyright @2003 - 2005  Hrvati AMAC